Poslovne vijesti - Hrvatska

Suludim bankarskim naknadama do milijarde kuna prihoda

Pažljivije iščitavanje cjenika naknada vodećih hrvatskih banaka otkriva neke uistinu bizarne naknade. Tako recimo u vodećoj Zagrebačkoj banci za brojenje kovanica u stranoj valuti na šalteru banke (uz preuzimanje na otkup, odnosno polog na račun) klijentu se naplaćuje naknada od 10 posto izbrojanog iznosa.

Posebno skupo Zaba naplaćuje fotokopiranje i prijepis dokumenata vezanih uz račune i kredite. Iako u gradskim fotokopiraonicama cijena kopiranja rijetko prelazi 50 lipa po stranici, Zaba dupliciranje naplaćuje nevjerojatnih 24,60 kuna po stranici, 49 puta skuplje.

Istovjetnu cijenu fotokopiranja plaćaju i klijenti Raiffeisen banke, dok u Erste banci dokumente, doduše arhivirane, kopiraju za 18 kuna po stranici. U Zagrebačkoj banci cijenu fotokopiranja objašnjavaju time da je riječ o zahtjevu klijenta za rekonstrukcijom prometa po računu i kreditima koji se odnose na dulji period te u tom slučaju banka mora pribavljati podatke iz svoje arhive što iziskuje »intenzivan i dugotrajan rad bankara«.

»Banka pri tom naplaćuje i ovjeru dokumenta pečatom banke čime klijent dokazuje vjerodostojnost isprave, a dokument se ispisuje ručno na memorandumu banke«, tvrde u Zabi. Što se tiče naknade za brojenje kovanica, iz vodeće domaće banke tvrde da je riječ o troškovima povezanim s obradom kovanica, koji naplaćuju i ostale banke. »Naime, ova usluga uključuje prebrojavanje kovanica kao i manipulativne troškove zbrinjavanja kovanica«, stoji u Zabinu odgovoru.

Iz RBA su samo kratko poručili da je formiranje cijene naknada stvar poslovne politike banke. U Erste banci ističu da su dužni voditi računa o dokumentaciji koju je banka obvezna držati u svojoj arhivi te s njom pažljivo postupati. »Takve dokumente klijent ne može iznositi izvan naših prostora bez nadzora. Pri ugovaranju neke usluge, jedan primjerak identične dokumentacije uručuje se i klijentu koji ga je, kao i banka, dužan čuvati. Banka svoje primjerke, koji su dostupni na zahtjev, arhivira u za to posebno namijenjenim prostorima. Navedena naknada označava stvarni trošak koji nastaje pri povlačenju dokumentacije iz arhive. Međutim, postoji niz dokumenata koji nisu na taj način arhivirani te se njihovo fotokopiranje ne naplaćuje«, tvrde u Ersteu.

Zanimljivo, za razliku od Zabe, RBA i Erstea, »stvarni trošak« fotokopiranja u nekim je bankama mnogo manji. Tako Privredna banka Zagreb (PBZ) fotokopiranje dokumenta formata A4 naplaćuje kunu po stranici, a za format A3 traži 1,5 kuna. Iz PBZ-a navode da se izrada fotokopija dokumenata koji se dupliciraju za bankino poslovanje ne naplaćuje. »Fotokopiranje iz tarife odnosi se samo na izradu fotokopija vanjskih dokumenata na zahtjev klijenta«, poručili su iz te banke.

Unosno fotokopiranje nije jedini način na koji banke od klijenata zarade »koju kunu više«. Klijentov gubitak kartice također je jedan od načina kako doći do zarade. Naime, šest vodećih banaka izdavanje nove kartice u slučaju gubitka banke u pravilu naplaćuju 50 kuna, što samo po sebi nije sporno. No, Splitska banka posebno je maštovita u naknadama kada njihov klijent izgubi karticu. Već samu prijavu gubitka ili krađe kartice ta banka naplaćuje 100 kuna. No, dodatni financijski stres za klijenta nastaje ako netko pronađe njegovu karticu.

Naime, ako izgubljenu karticu pronađe slučajni prolaznik i odnese je u poslovnicu banke, dobiva nagradu od 100 kuna koji se »skidaju« s računa klijenta koji je izgubio karticu. Valja naglasiti da ostale vodeće banke u zemlji ne navode takvu vrstu naknade. U Splitskoj banci ne vide ništa sporno u tome. »Ova naknada postoji otkada postoji kartičarstvo u Splitskoj banci, a uvedena je u skladu sa standardima kartičnog poslovanja u svijetu radi sprječavanja prijevara«, ističe Silvija Bareša, direktorica odnosa s javnošću Splitske banke.

Naplaćivanje stresnih financijskih situacija nije samo posebnost Splitske banke. Ako klijentu Hypo Alpe Adria banke institucije poput suda ili Fine blokiraju račun, banka to naplati čak 70 kuna. S druge strane, PBZ blokadu računa naplaćuje 10 kuna, a Raiffeisen između 10 i 12 kuna.

Da se ne isplati s »rogatim bosti«, pokazuje i činjenica da banke u kartičnom poslovanju naplaćuju neutemeljeno sporenje transakcija po računu. Ako utvrdi da je klijent neopravdano sporio transakciju, Zaba mu naplaćuje 20 posto od iznosa sporne transakcije. Toliko traži i RBA. Valja istaknuti da Raiffeisen naplaćuje 200 kuna i reklamaciju naloga u deviznom platnom prometu. Hypo neutemeljenu spornu kartičnu transakciju naplaćuje 150 kuna, Splitska 100 kuna, dok se PBZ zadovoljava sa 75 kuna. Erste banka naplaćuje najmanje 30 kuna ako je transakcija učinjena u zemlji te 60 kuna ako se transakcija dogodila u inozemstvu. Očekivano ili ne, iz banaka tvrde da je broj slučajeva sporenja transakcija uglavnom zanemariv.

Na pitanje zašto naplaćuju tu naknadu, u Splitskoj banci tvrde da se ona naplaćuje kako bi se »makar donekle podmirili troškovi zaposlenika koji je reklamaciju obrađivao i za to utrošio određeni broj radnih sati, a reklamacija je bila neutemeljena«. U Erste banci tvrde da tom naknadom žele potaknuti korisnike kartica na »odgovorno korištenje kartice i obavljanje kvalitetnijeg uvida u njihovo korištenje te samim time i destimulacije podnošenja reklamacija prije pozornog pregleda troškova učinjenih tim karticama«. U PBZ-u ističu da se ta vrsta naknade naplaćuje u iznimnim slučajevima kada korisnik kartice osporava opetovano i za veći broj transakcija, navodeći tvrdnje za koje se naknadnom provjerom utvrdi da nisu bile istinite. »Iznos naknade odgovara minimalnom stvarnom trošku procesiranja reklamacije kroz sustav kartične platne sheme«, ističu u PBZ-u.

U Zabi naglašavaju da je naknada za neosnovano reklamiranje troškova uvedena za slučajeve reklamiranja prometa po transakcijskim računima, kreditnim partijama ili kartičnim troškovima starim više godina, pri čemu su potrebni znatni resursi da se rekonstruira transakcija te u arhivi pronađe odgovarajuća dokumentacija. Iz Hypo banke ostali su nedostupni za odgovor o svojoj politici formiranja cijene naknada.

Unatoč svemu, ostaje dojam da banke svojim klijentima ne propuštaju naplatiti sve što mogu. Četiri najveće banke - Zaba, PBZ, RBA i Erste - u prvih šest mjeseci ove godine ukupno su od naknada i provizija zaradili više od milijardu kuna, pokazuju njihova financijska izvješća. Pritom Erste i Zaba bilježe pad te vrste prihoda (Erste za 10,2 posto, Zaba za 4,9 posto), dok PBZ i RBA bilježe blagi rast od 1, odnosno 2 posto.

Sudski vještak za financije Davor Banović upozorava da je Hrvatska narodna banka ovlaštena i zadužena za donošenje regulatornih odredbi obvezujućih za sve poslovne banke. »U to spada i harmonizacija naknada za troškove, pri čemu se ne smije tolerirati da se za isti materijalni trošak naplaćuju različiti iznosi, a pogotovo da je metodologija utvrđenja tih iznosa različita. Neke banke visinu stvarnog materijalnog troška utvrđuju u postotku od novčane vrijednosti na koju se sadržajno odnose, što svakako nije u redu«, ocjenjuje Banović.

Ako se uzmu u obzir i različite vrste naknada koje nisu kamata, kao naknada za trošak obrade i vođenja kredita, moguće je da se posebno naplaćuje nešto što je već u momentu odobravanja kredita unaprijed naplaćeno, smatra Banović. »Pored navedenog, usporedo sa stupanjem na snagu Ovršnog zakona, od 1. siječnja ove godine, za ugovor o kreditu nije više dovoljna javnobilježnička ovjera potpisa, nego je predviđena solemnizacija, a taj trošak snosi korisnik kredita. Mišljenje je mnogih da je to dodatni trošak koji je uza sve ostale instrumente osiguranja plaćanja - bespotreban«, ističe Banović.